Naša „dopisnica“ Valentina u isčekivanju utrke na 1500m
Radni dan jednog olimpijca
Ponedjeljak je bio kul dan, ispunjen.
Držimo se kasnijeg ritma buđenja jer su i utrke u večernjim satima. Tako na doručak odlazimo oko 10 sati. Ja naravno uzimam najdraži doručak; kruh, maslac i med + kava i spremna za dan!
Za prvi trening imam bicikl, moram priznati da mi se sviđa pogled iz sobe, vidim razne stadione, a između njih i onaj gdje se održalo otvorenje igara. Isplanirali smo redoslijed današnjih aktivnosti i odlazak u praonicu rublja napokon uključili u jednu od njih;
Drugi trening je teretana. Po prvi puta odlazim tamo. Isto se nalazi u jednoj od zgradica u selu. Sve je posloženo kao mali ograđeni gradić koji sadrži sve potrebno za preživjeti (hehe). Dok čekamo da se rublje posuši, koristimo priliku uživanja na zrakama sunca, snimam i slikam sve što vidim, jer zašto ne? U selu se nalazi čak i mali šoping centar s nekoliko trgovina. Odlazimo u Official trgovinu Olimpijskih igara, s mnoštvom suvenira. Naizgled prazan u pogledu kupaca, ali po njihovim je pravilima limit popunjen pa odlučujemo doći drugi put.
Najljepši trenuci dana tek su uslijedili. Hvatamo bus za klizalište i odlazimo gledati ženska finala na 500m i muška na 1000m. Uz puno iznenađujućih odluka sudaca, osjećaji su išli od samog razočaranja u sport pa do potpunog i čistog veselja za postignuća nekih ljudi. Talijanka Arianna Fontana je uspjela zadiviti svojom snagom, reklo bi se znanjem i instiktivno dobrom natjecanju i prestizanju… Gledajući tu sreću u njenim očima, naježila sam se, skoro i suzu pustila od radosti… Zasluženo je osvojila najveće sportsko odličje, Olimpijsko zlato!!!
Pod dojmom odlazim nazad u selo, razmišljajući koliko je short track sport pun iznenađenja, preokreta, malih pogrešaka koje sportaša koštaju medalje…